Esej o prijateljstvu
U životu postoji mnogo situacija koje ne možemo da prevaziđemo sami. Potreban nam je neko ko će sa nama deliti dobro i zlo, neko ko će ostati sa nama zbog nas samih, a ne zbog sebe.
Za pravo prijateljstvo potrebno je poverene jer ne možemo smatrati nekog za prijatelja ako mu ne verujemo u potpunosti. Mučila bi nas razna pitanja i ne bismo bili sigurni u svoja osećanja, a taj osećaj sigurnosti je nešto najbitnije.
Mnogi ljudi prođu kroz naš život. Zavaravaju te da su oni pravi priajtelji, ali čim se pojavi najmanji problem oni se povlače. Tek tad vidiš da smo pravi prijatelji ostaju uz tebe. Negde sam pročitala rečenicu koja prikazuje realnost: ,,Prijatelj se lako nađe kad se veseli, ali kad ti tonu lađe vidiš ko ti dobro želi.''
Za mnoge sam mislila da su mi najbolji prijatelji, da će mi se naći u nevolji bez obzira na problem koji me je snašao, ali tu sam dosta pogrešila. Kad su mi bili najpotrebniji oni su mi okrenuli leđa, ostala sam sama, ali ne potpuno sama. Uz mene su se našle nekoliko osobe. Bile su tu da me teše kad mi je to bilo najpotrebnije, bile su mi najveća podrška. Otvorile su svoja srca i prihvatile me takvu kakva jesam.
Mislim da se iskrena prijateljstva stiču dok smo još mladi i neiskvareni. Jer kako godine prolaze ljudi se menjaju i jure neke druge ciljeve a zaboravljaju na one bitne moralne vrednosti. Moramo naučiti da cenimo svaki plemeniti postupak, toplu reč i savet kako bismo bili dostojni pravog prijateljstva.
Imala sam ogromnu sreću da steknem prave prijatelje koje volim i poštujem i za koje bih se borila do kraja, jer nema većeg blagoslova od iskrenog prijateljstva.